SUTOMORSKE NOVINE / PORTAL


Prošlo je skoro pola vijeka od kada je u Sutomoru 1965. godine zvjerski likvidirana porodica Novaković.

Petko Novaković (55), njegova majka Anđa (85) i ćerke Vera (13) i Veselinka (8) ubijeni su od nepoznatih počinilaca u zločinu, koji je u februaru te godine potresao cijelu Jugoslaviju.

Sa ovolike vremenske distance veoma je teško rekonstruisati užasni zločin kakav do tada nije zapamćen u Crnoj Gori, jer mlađi naraštaji u Sutomoru nijesu upoznati sa pričom, a stariji mještani izbjegavaju razgovore na ovu temu. Jedan od njih kazao je samo da se sjeća da je Petko bio nastavnik biologije i da mu je predavao u osnovnoj školi. Kaže i da se znalo da je Petko bio povučen, da je rijetko kontaktirao sa mještanima Sutomora i da se bavio i preprodajom domaće rakije. “Znao je danima da sjedi sam na obali s knjigom u rukama. U šali smo govorili, a možda je to neko i primijetio, da mu je knjiga uvijek bila otvorena na istoj strani”, kaže ovaj žitelj Sutomora.

Za podsjećanje na to misteriozno višestruko ubistvo nijesu bili mnogo raspoloženi ni tadašnji barski milicajci. Zna se da u Sutomoru snijeg pada rijetko, gotovo kao u Sahari, a te noći počinjen je monstruozan zločin i plaža je obijeljela od sniježnih padavina. Tadašnji visoki policijski funkcioner, koji ne želi da mu se otkriva identitet, tvrdi da je zločin počinjen tako da je nalogodavca ili izvršioca bilo veoma teško otkriti. On tvrdi da je ubistvo Petka Novakovića i njegove porodice istraživano dugo, a da je istraga išla u dva pravca - prema jednoj verziji smrt porodice posljedica je osvete koja se vezuje za Drugi svjetski rat, a po drugoj posrijedi je zavjera zbog neraščišćenih odnosa sa navodnim prijateljima Novakovića. Prema novinskim napisima iz tog doba i kazivanjima penzionisanih milicajaca, Novakovići su pobijeni u noći februara 1965. godine, kada je Sutomore zadesilo sniježno nevrijeme.

Po svemu sudeći, u njihovu kuću na rivi banuo je jedan ili više ubica. Petko i njegova majka Anđa pronađeni su u kući usmrćeni tupim predmetom.

Kćerki nije bilo u kući i potraga za njima trajala je više dana. Osim milicajaca, prisjećaju se naši sagovornici, za njima su širom Sutomora tragali i brojni učenici barskih škola, koji su bili pozvani da pomognu. Njihova tijela u već poodmakloj fazi raspadanja pronađena su kasnije, u žbunju pored pruge iza željezničkog tunela kod hotela “Inex”. Istražni postupak je veoma otežavala činjenica da su mogući materijalni dokazi na licu mjesta bili uništeni u kući u paničnoj reakciji osoba, koje su pronašle leševe. Sumnja je u prvi mah pala na jednog Baranina koji je bio priveden i zatočen u istražnom zatvoru, ali se ni nakon svih ispitivanja nije mogla utvrditi njegova krivica. “U vezu sa ubistvom dovođena je i jedna žena iz Ulcinja. Na osnovu jdne rečenice u kafanskom razgovoru do koje je policija došla, moglo se zaključiti da je bila u kući Novakovića tog kobnog dana. Ni od te žene se nije moglo utvrditi bilo kakva konkretna veza sa slučajem, a nesrećnica je od posljedica čitavog slučaja nedugo zatim umrla”, kaže penzionisani inspektor milicije. Kako je ovaj masakr odjeknuo u tadašnjoj Jugoslaviji, pokazuje i poziv “Ilustrovane politike” iz Beograda koja je godinu kasnije ponudila nagradu od pet miliona dinara, ogroman novac u to vrijeme, onome ko otkrije ubice iz Sutomora.

Ovaj slučaj ostao je neriješen, a tada je za posljedicu imao i smjenu visokih policijskih funkcionera, koji se nikada nijesu našli pred sudom.

(Iz knjige "Hronika zločina" Radmila Tadića) preuzeto sa portala www.vijesti.me
IVENSA DESIGN / ID

OSTAVITE VAŠ KOMENTAR